Na današnji dan prije trideset godina sve zemlje članice tadašnje Europske unije priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom, koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja.

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island koji je to učinio već 19. prosinca 1991. godine, a istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama Europske unije.

Prošlo je trideset godina od povijesne odluke koja je potvrdila volju hrvatskih građana i omogućila izgradnju demokratske hrvatske države. Koliko je proces izgradnje institucija, zakona, prava u posljednja tri desetljeća bio uspješan mora svatko procijeniti u svojim okolnostima. Važno je da se sjetimo i zahvalimo našim braniteljima, svima onima koji su prije trideset godina imali nadu, hrabrost i inicijativu da obrane našu državu za buduće generacije, jer bez njih danas ne bismo obilježavali ovu veliku obljetnicu.“, poručio je župan Međimurske županije Matija Posavec odajući počast braniteljima polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomen obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Perivoju Zrinskih u Čakovcu.

Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, stoga se 15. siječnja obilježava kao spomendan. „Dan međunarodnog priznanja jedna je od onih obljetnica koju u punom smislu te riječi možemo slaviti te na koju možemo biti ponosni, jer činom prihvaćanja kao ravnopravnog člana međunarodne zajednice, priznato nam je ono čemu smo stoljećima težili – pravo na život u vlastitoj, slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj državi.“, istaknula je gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini i dodala kako borba za vlastitu državu nikad ne završava. “Nije dovoljno imati određene državne granice, unutar njih trebaju biti uvjeti u kojima će svaki građanin imati mogućnost raditi, zaraditi i pristojno živjeti. Dakle, međunarodno priznanje jedan je od prvih koraka puta koji nikada ne završava, na kojem nema vremena za stajanje. Možda još nemamo standard kakav imaju najrazvijenije zemlje Europe i svijeta, no smatram da smo mi u Čakovcu i Međimurju najbolji primjer kako se oslanjanjem na vlastite snage i ideje može uspjeti i napredovati.”, u prigodi je istakla čakovečka gradonačelnica.

Na zbivanja u Domovinskom ratu ranih 90-ih prisjetio se predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Međimurske županije Stjepan Horvat: „Međunarodno priznanje Republike Hrvatske itekako nam je pomoglo u daljnjem oslobađanju okupiranih teritorija. Bio je to veliki vjetar u leđa nama braniteljima jer smo dobili podršku Europe u našim nastojanjima da ostvarimo dugo sanjani san neovisne države Hrvatske.“

Istoga datuma, 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje. Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, koji je i omogućio mirnu reintegraciju tog dijela Hrvatske, potpisan je 12. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu. Obilježavanju ovih važnih datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti, uz predstavnike braniteljskih udruga, nazočili su saborska zastupnica Boška Ban Vlahek, potpredsjednik Skupštine Međimurske županije Ivica Baksa i županijski vijećnici.