Poštovane sugrađanke!
Međunarodni dan žena kod nas se obilježava dulje od jednog i pol stoljeća. Utemeljen je u znak spomena na dan kada su radnice izašle iz tvornica i digle svoj glas za ravnopravnost u svakodnevnom životu. Uspostavom demokracije i brisanjem ideoloških predznaka to postaje dan u kojem se prisjećamo svega što su žene morale proći kako bi postale punopravne članice društva. Dan žena prigoda je i da podsjetimo kako potpuna ravnopravnost još uvijek nije postignuta te da postoje dijelovi svijeta u kojima su žene još uvijek građani drugog reda.
Iako se kod nas položaj žena uvelike popravio i unaprijedio, razlike još uvijek postoje, a najbolje se vide u tradicionalnim podjelama uloga koje pojedini rod ima u društvu, u obitelji i na radnom mjestu. Štoviše, kriza uzrokovana pandemijom rezultirala je ponovnim propitkivanjem davno izborenih prava žena i, što je najgore, porastom rodno uvjetovanog nasilja. Svakoga dana, a posebno na dan koji obilježavamo kao Međunarodni dan žena, svi trebamo upozoravati na kršenja ili ograničavanja prava žena te ih aktivno promicati i nadograđivati, pri čemu mislim i na prava izbora i afirmacije.
Ono što skupno nazivamo ljudskim pravima, pripada najvišim civilizacijskim dosezima, a bez potpune jednakosti svih naš daljnji napredak nije moguć. Borba za jednake šanse, za uvažavanje i potpunu ravnopravnost svih građanki i građana još nije završena. Prisjećajući se, na današnji dan, iskustava naših predaka i neumorne borbe za žensku ravnopravnost, naša je moralna obveza da postojeće i unaprjeđene vrijednosti prenosimo na našu djecu.
Poštovane Čakovčanke i Međimurke, čestitam vam Međunarodni dan žena!