Gubitak prirodnog glasa jedna je od najvećih promjena s kojima se suočavaju osobe nakon laringektomije, no operacija ne znači i kraj aktivnog života. Upravo suprotno, uz odgovarajuću rehabilitaciju, stručnu pomoć, podršku obitelji i iskustvo ljudi koji su prošli isti put, moguće je ponovno uspostaviti komunikaciju, vratiti sigurnost i aktivno sudjelovati u životu zajednice.
Poruka je to susreta „Život nakon laringektomije – od liječenja i rehabilitacije do uključivanja u život zajednice”, održanog u čakovečkoj zgradi Scheier u sklopu obilježavanja Europskog tjedna svjesnosti o karcinomima glave i vrata. Okupljanje je na jednom mjestu povezalo osobe nakon laringektomije, njihove obitelji, zdravstvene djelatnike, članove udruga i predstavnike lokalne zajednice.Program je vodila Renata Kutnjak Kiš, rukovoditeljica Djelatnosti za javno zdravstvo Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, a dolaskom su svoju podršku dali zamjenica gradonačelnice Grada Čakovca Lana Remar, ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije prim. Marina Payerl-Pal, predsjednik Županijske lige protiv raka Čakovec prim. Hussein Saghir te Marija Hegeduš Jungvirth, dr. med., umirovljena pedijatrica i dugogodišnja voditeljica čakovečke pedijatrije te inicijatorica osnivanja Županijske lige protiv raka Čakovec 1998. godine.
Pjesmom poslali poruku da glas nije samo ono što čujemo
Čakovečki susret otvoren je nastupom Pjevačkog zbora Kluba laringektomiranih Međimurske županije, koji djeluje od 2013. godine. Pod vodstvom mag. sestrinstva Marije Prekupec i uz instrumentalnu pratnju Zlatka Korbelja- Zuje, članovi zbora pokazali su da gubitak prirodnog glasa ne mora značiti i odricanje od glazbe, druženja i javnog nastupa. Upravo je takav početak dao posebnu simboliku cijelom susretu. Život nakon laringektomije podrazumijeva brojne prilagodbe, ali iskustva članova klubova pokazuju da rehabilitacija može otvoriti put prema novim oblicima komunikacije, druženja i aktivnog sudjelovanja u društvu.
Jedan od najvažnijih trenutaka programa bilo je predstavljanje tiskanog izdanja „Priručnika s vježbama za osobe nakon laringektomije”. Priručnik je nastao još 2022. godine, u vrijeme pandemije, kada su mogućnosti provođenja rehabilitacijskih aktivnosti bile znatno ograničene. U početku je bio dostupan u elektroničkom obliku, dok je zahvaljujući projektu „Glas zajedništva nakon raka larinksa” ove godine dobio i tiskano izdanje. Na priručniku je radio stručni tim Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Županijske bolnice Čakovec, predvođen dr. Monikom Radolović Vidović, specijalisticom fizikalne medicine i rehabilitacije te subspecijalisticom reumatologije. Ona je okupljenima predstavila sadržaj i namjenu publikacije, koja je osmišljena kao praktična pomoć osobama nakon laringektomije.
Cilj je omogućiti da stručne upute i vježbe budu dostupne i izvan zdravstvene ustanove, odnosno da pacijenti dio rehabilitacije mogu nastaviti provoditi u vlastitom domu. Sudionici susreta svoje su primjerke priručnika mogli preuzeti nakon programa.
Rehabilitacija se nastavlja i nakon izlaska iz bolnice
O tome što pacijente očekuje nakon operacije govorila je Danijela Madarić, mag. med. techn., glavna sestra ORL odjela Županijske bolnice Čakovec. U predavanju „Laringektomija – od bolnice do svakodnevnog života” približila je svakodnevne izazove s kojima se susreću osobe nakon operacije te naglasila važnost kontinuirane podrške i rehabilitacije.
Jer završetak bolničkog liječenja ne znači i završetak oporavka. Povratak svakodnevnim aktivnostima često zahtijeva vrijeme, strpljenje i prilagodbu, a osim zdravstvenih pitanja uključuje i ponovno uspostavljanje komunikacije, promjene u obiteljskom i društvenom životu te suočavanje s novim okolnostima.
Posebno vrijedan dio susreta bila su osobna svjedočanstva članova klubova laringektomiranih Međimurske i Varaždinske županije. O svom iskustvu govorili su predsjednik međimurskog Kluba Ivan Lepoglavec, član Kluba Dragutin Pavleković i Franjo Šafarić, dok je iskustvo varaždinskog Kluba predstavio Marijan Bartolec. Razgovor se dotaknuo prvih dana nakon operacije, procesa ponovnog učenja govora, teškoća koje se pojavljuju tijekom oporavka, ali i uloge obitelji i ljudi iz neposredne okoline. Upravo su osobna iskustva pokazala koliko je osobama nakon laringektomije važan osjećaj da nisu same u procesu prilagodbe. U završnom dijelu programa uključili su se i posjetitelji, koji su imali priliku postaviti pitanja, podijeliti vlastita iskustva i razgovarati sa stručnjacima i članovima klubova.
Zajedništvo kao dio rehabilitacije
Susret u Čakovcu zaključen je zahvalama Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije, Klubu laringektomiranih Međimurske županije i Županijskoj ligi protiv raka Čakovec, kao i Gradu Čakovcu koji je podržao provedbu projekta. Posebna zahvala upućena je autorima priručnika, a dr. Moniki Radolović Vidović uručeni su radovi Kreativne radionice Kluba žena oboljelih od raka dojke Nova Nada te rad pokojnog člana Dragutina Kamenića.
Poruke susreta nisu se odnosile samo na liječenje i medicinsku rehabilitaciju. U središtu je bila osoba – njezine potrebe, strahovi, svakodnevne navike i želja da se nakon velikog životnog preokreta ponovno osjeti dijelom zajednice. Upravo zato klubovi laringektomiranih imaju važnu ulogu. Oni nisu samo mjesto okupljanja, već prostor u kojem se razmjenjuju iskustva, pruža međusobna pomoć i vraća osjećaj sigurnosti. Iskustvo onih koji su već prošli put oporavka može biti dragocjena podrška onima koji se tek suočavaju s novom stvarnošću.
Program u Scheierici tako je još jednom podsjetio da rehabilitacija ne završava odlaskom iz bolnice. Ona se nastavlja kroz svakodnevni život, razgovor, vježbu, obitelj, prijateljstva i uključivanje u zajednicu. Nakon laringektomije potrebno je ponovno učiti neke od temeljnih životnih vještina, ali jednako je važno sačuvati ono što operacija ne smije oduzeti – osjećaj pripadnosti, dostojanstvo i mogućnost da se aktivno sudjeluje u životu.
