Od čakovečkih ulica do najvišeg vrha planeta. Put je to koji se ne mjeri samo tisućama kilometara i metrima nadmorske visine, nego godinama rada, mjesecima priprema, neprospavanim noćima, satima treninga i odlukom da se nastavi i onda kada je svaki sljedeći korak teži od prethodnoga. Upravo takav put prošao je Čakovčanin Matija Bogdan, koji je osvajanjem Mount Everesta ispisao jednu od najvećih sportskih i planinarskih priča našega grada.
Rođen 1993. godine u Čakovcu, Bogdan je postao prvi Čakovčanin i Međimurac koji je osvojio najviši vrh svijeta. Među Hrvatima koji su stajali na vrhu Everesta najmlađi je dosad, a tijekom iscrpljujuće ekspedicije izgubio je 15 kilograma.
Povodom velikog uspjeha i povratka s Himalaje, za Matiju Bogdana u čakovečkoj Gradskoj upravi održan je prijem na kojem su mu gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini i župan Međimurske županije Matija Posavec čestitali na pothvatu kojim je ime rodnoga grada Čakovca, Međimurja i Hrvatske odnio do najviše točke svijeta – 8.849 metara visokog Mount Everesta.
Bio je to susret u kojemu se govorilo o brojkama i visinama, ali još više o svemu onome što se iza njih ne vidi. O mjesecima priprema, hladnoći, iscrpljenosti, čekanju na pravi vremenski trenutak, opasnostima „zone smrti“ i završnom usponu koji je do posljednjeg trenutka bio neizvjestan.
„Teško je riječima opisati sve što se događa na takvoj visini. Mjesecima se pripremaš za jedan cilj, a kada dođe završni uspon, sve se svodi na koncentraciju, izdržljivost i korak po korak. Gore nema prostora za pogreške. U jednom trenutku shvatiš koliko si malen pred planinom, ali i koliko čovjek može kada ima cilj i kada je spreman dati sve od sebe.”, ispričao je Bogdan tijekom prijema.
Za pothvat se pripremao mjesecima, između rada u profesionalnoj kuhinji i zahtjevnih treninga. Ekspedicija je započela u travnju, slijedili su dolazak u bazni kamp, višestruke aklimatizacijske rotacije i čekanje vremenskog prozora za završni pokušaj. Uspon prema vrhu bio je težak i neizvjestan, a put od posljednjih visinskih kampova dodatno su usporili loše vrijeme i velik broj penjača. „Primjer o tome koliko je zahtjevan ovaj uspon je i to da je u jednom trenutku temperatura zraka bila – 45 Celzijevih stupnjeva uz vjetar od 50 do 60 kilometara na sat, što je uz tzv. wind chill stvaralo osjeća temperature do nevjerojatnih -110 stupnjeva, no na sreću to je bilo samo kratko, na finalnom usponu na vrh.“, istaknuo je.
„Everest je velika igra čekanja. Možeš biti fizički spreman i imati najbolju opremu, ali planina na kraju određuje tempo. Najvažnije mi je bilo ostati miran i donositi dobre odluke. Kada sam stigao na vrh, znao sam koliko je ljudi pratilo moj put i koliko mi je podrške stizalo iz Čakovca. Taj osjećaj nosio sam sa sobom cijelim putem.“ rekao je Bogdan.
A na krovu svijeta nije zaboravio odakle je krenuo. Na 8.849 metara razvio je zastavu sa slovima PPČ – kraticom za „Punk, Pijanci, Čakovčanci“, duhovitim i prepoznatljivim podsjetnikom na grad, prijatelje i dio života koji ga je oblikovao.
Ono što je i ovaj put podsjetio i posebno istaknuo na samom prijemu je da su ga do baznog kampa dopratili djevojka Lucija i otac Romano Bogdan, kojima se posebno zahvalio i odao im priznanje na želji i izdržljivosti koju su pokazali penjući se s njim. Isto tako, Matija je otkrio kako je svoj prvi vrh, slovenski Triglav, zajedno s roditeljima ‘osvojio‘ sa samo šest godina.
Bogdan je ovom prigodom zahvalio i još jednom čovjeku, za kojeg kaže da bi bez njega teško ostvario svoj pothvat, “Ovo ne bi bilo moguće bez mog Sherpe — Rinjija Sherpe. Ljudi često imaju potpuno pogrešnu predodžbu o tome tko su Sherpe. Misle da su to ljudi koji ti nose opremu, rade sve umjesto tebe i olakšavaju put do vrha. Ali istina je sasvim drugačija. Sherpe su najbolji lokalni vodiči i vrhunski profesionalni penjači Himalaje kojima na tim visinama gotovo da nema ravnih. Oni ne nose tvoje stvari, oni u svojim rukama nose tvoj život.”
Zanimljivo je to, što je Bogdan također spomenuo, kako još uvijek nema službenu potvrdu da je osvojio Mount Everest. „Naime, postoje jako stoga pravilo o tome kako se mora napraviti fotografija na samom vrhu. Na fotografiji se moraju obavezno, prema uputama vidjeti točno određene stvari, te mora biti napravljena pod zadanim kutom. Isto tako pod određenim kutom potrebno je snimiti i video materijale. Sve to šalje se nepalskoj vladi, koja nakon detaljne provjere izdaje uvjerenje o uspješnom usponu, koji se tek nakon toga i službeno upisuje kao ostvaren. To zna potrajati četiri do pet mjeseci nakon silaska sa same planine.“
Njegov put, uostalom, nikada nije bio sasvim uobičajen. Završio je informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu, ali u struci nikada nije radio. U ranoj mladosti su ga privlačili glazba i društveni život, a odluka da postane kuhar rodila se gotovo iz prkosa. Tijekom jednog “tuluma” poslao je životopis na adrese pedesetak najboljih restorana svijeta. Ubrzo je stigao odgovor iz San Francisca.
Bio je to početak međunarodne kuharske karijere koja ga je vodila kroz elitne restorane San Francisca, Londona, Pariza, Atene i New Yorka. Danas svoje iskustvo prenosi u restoranu 7Seas u Njivicama, koji već treću sezonu vodi u suradnji s hotelskom kompanijom Aminess. Koliko je naviknut na visoki ritam najbolje pokazuje činjenica da se svega nekoliko dana nakon povratka s Himalaje ponovno našao u kuhinji.
No, Everest nije bio njegov prvi susret s velikim planinama. Dvije godine ranije popeo se na 6.812 metara visoki Ama Dablam u Nepalu, a kad god mu profesionalne obveze dopuste, planinari po Sloveniji, Italiji i Švicarskoj.
Gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini ovom je prigodom još jednom čestitala i uručila Matiji prigodne poklone, pritom istaknuvši kako je njegovo osobni uspjeh razlog i za ponos cijeloga grada.
„U ime Grada Čakovca i osobno upućujem Matiji iskrene čestitke na ovom povijesnom uspjehu. Za ovakav pothvat potrebni su iznimna hrabrost, disciplina, fizička i mentalna snaga, ali prije svega velika volja i ustrajnost. Matija je ostvario san o kojemu mnogi mogu samo maštati, a pritom je ime Čakovca i Međimurja ponio na najviši vrh svijeta. Ponosni smo što je upravo naš sugrađanin ispisao ovakvu priču i pokazao da se uz predanost, rad i vjeru u vlastite ciljeve mogu dosegnuti i najveće visine.“, istaknula je gradonačelnica, poželjevši mu mnogo zdravlja, uspjeha i novih izazova u daljnjem životu i radu.
Također uz prigodne poklone, čestitku Matiji Bogdanu uputio je i župan Matija Posavec, “Ovaj uspon nije samo rezultat koji ćemo pamtiti, nego i snažna poruka, osobito mladima, da vrijedi biti znatiželjan, odvažiti se krenuti nepoznatim putem i imati velike snove. Vjerujem kako će njegovo iskustvo mnogima biti poticaj da pronađu svoj vlastiti „Everest“, bez obzira na to gdje se on nalazi. U ime Međimurske županije, zahvaljujem mu na tome što je ovaj veliki trenutak podijelio sa svima nama i želim mu da i u budućnosti sačuva istu znatiželju, energiju i želju za novim izazovima.“, poručio je župan.
Grad Čakovec i Međimurska županija prepoznali su zahtjevnost i važnost projekta te su ekspediciju na Mount Everest podržali financijski, Grad s 10.000 i Županija s 5.000 eura, na čemu im je Bogdan i na samom prijemu iskreno zahvalio.
Uz brojne uspješne uspone na Everest, sada je među njima i jedno ime iz Čakovca. Matija Bogdan tako je u svoju životnu priču upisao poglavlje koje će biti teško nadmašiti. Od mladića koji je iz prkosa odlučio postati kuhar, preko svjetskih restorana i himalajskih vrhova, do čovjeka koji je na 8.849 metara razvio zastavu PPČ, njegov put pokazuje da najveći vrhovi ne počinju na planini. Počinju mnogo ranije, odlukom da se pokuša. Ponekad je upravo ta odluka najteži korak prema vrhu svijeta.
Foto- Grad Čakovec i Matija Bogdan
