U domu ispunjenom smijehom i toplim riječima, Julijana Srpak rođ. Novak, danas je na čakovečkom Jugu proslavila svoj 102. rođendan. U krugu obitelji, prijatelja i brojnih čestitara obilježen je izniman jubilej žene čiji životni put svjedoči o snazi rada, skromnosti i neiscrpnoj životnoj energiji.
Među onima koji su joj osobno uputili čestitke bili su zamjenica gradonačelnice Grada Čakovca Lana Remar, predsjednik Gradskog kotara Jug Mirko Doroghazi te članice Vijeća Branka Murković i Ljubica Tkalčec. Tamo su već bili među prvim čestitarima i dugogodišnja prijateljica Štefanija Pogorelec te nećakinja Ana Novak sa suprugom Josipom.
Julijana je rođena 24. veljače 1924. godine u Mihovljanu. Njezin životni vijek obuhvatio je gotovo cijelo jedno stoljeće velikih društvenih i povijesnih promjena, no njezina osobna priča prije svega je priča o radu i izdržljivosti. Još prije početka Drugog svjetskog rata zaposlila se u poduzeću „Janje“, koje se bavilo preradom vune. Nakon rata kratko je radila i kao ravnateljica dječjeg vrtića u Čakovcu, a potom odlazi u zagrebačku „Pobjedu“, gdje upoznaje svog budućeg supruga Miju.
Godine 1955. vraća se s obitelji u Čakovec i do umirovljenja radi kao tkalja u čakovečkom Čateksu. „Radilo se u tri smjene i u teškim uvjetima, ali čovjek sve izdrži kada radi za sebe i svoju obitelj“, prisjeća se Julijana vremena u kojima se život mjerio trudom, a sigurnost gradila marljivošću.
Danas živi sa sinom Dragutinom, ponosna je baka dviju unuka, Dubravke i Vesne, te prabaka troje praunuka koji s obiteljima žive u Austriji. Unatoč godinama i dalje je iznimno aktivna. Tajna dugovječnosti, otkriva sin Dragutin, možda se krije upravo u tome što nikada ne miruje. Julijana i danas uređuje vrt, uzgaja vlastito povrtno sjeme, kuha i s ponosom priprema domaće rezance, krpice i mlince – proizvode koje njezina obitelj, zahvaljujući njezinim vrijednim rukama, ne mora kupovati u trgovini.
Do prije nekoliko godina vozila je i bicikl, a danas radije odlazi u lagane šetnje. U „slobodno vrijeme“, kako kaže, pogleda koju seriju i to je gotovo jedini dio dana kada zastane.
Govoreći o stoljeću iza sebe, priznaje kako joj je ponekad teško povjerovati koliko je vremena tako brzo prošlo. No, njezina poruka ostaje jasna i jednostavna, „Treba raditi i što manje vremena gubiti na nepotrebne stvari.“
U 102. godini života Julijana Srpak ostaje nadahnuće svima, dokaz da se snaga mjeri strpljenjem, a dugovječnost vedrim duhom i neumornim radom. Uz iskrene čestitke na velikom jubileju, želimo joj ponajprije dobro zdravlje, mir i još mnogo dana ispunjenih toplinom obitelji i radosti života.
